Povijest i znamenitosti

Povijest i znamenitosti

kula

Povijest i znamenitosti Vira
Tragovi prisutnosti čovjeka na otoku Viru sežu davno u prošlost, još u kameno doba. U to je vrijeme čovjek tamo boravio tek povremeno, naselja, čini se, nije bilo. U mlađe kameno doba prva naselja nastaju u blizini, na današnjem privlačkom poluotoku. U to vrijeme Vir još nije bio otok, već dio kopna koji se nastavljao na privlački poluotok.
U pisanim dokumentima Vir se prvi put spominje tek 1069. godine i to usput. Radi se o darovnici kojom kralj Petar Krešimir IV poklanja benediktincima otok Maun, te objašnjava položaj tog otoka u odnosu na Vir. Zanimljivo u toj darovnici jest da Vir naziva otokom, iako on u pravom smislu riječi postaje otok tek početkom 20. stoljeća. Tada je produbljen Privlački gaz, kako bi njime mogli ploviti čamci, a stariji ljudi se i danas sjećaju priča svojih djedova, koji bi prije prokopavanja gaza pješačili na Vir u vrijeme oseke.
U srednjem vijeku na Viru je izgrađeno nekoliko crkava. Do danas je sačuvana samo jedna, crkva Sv. Ivana Glavosjeka na Prauljama. Ova romanička crkva s polukružnom apsidom izgrađena je u 13. stoljeću. Od 14. stoljeća uz nju je groblje, a ono je tu i danas. Do 19. stoljeća bila je župna crkva. Obnavljana je u drugoj polovici 17. stoljeća i opet krajem 20. stoljeća, kada joj je dograđena preslica sa zvonikom.
Uz liburnsku gradinu na brijegu Sv. Jurja stajala je crkva Sv. Jurja, sagrađena vjerojatno krajem 13. ili početkom 14. stoljeća, od koje su danas ostali samo temelji. Romanička crkva istog titulara bila je na mjestu današnje župne crkve, a ostaci također romaničke crkve Sv. Nikole pronađeni su tek nedavno
Početkom 17. stoljeća Mlečani na rtu Kozjak grade utvrdu za obranu od Turaka, ali i uskoka, danas poznatu pod imenom utvrda Kaštelina. Ostaci ove utvrde obnovljeni su početkom ovog stoljeća i danas predstavljaju jednu od najznačajnijih znamenitosti Vira. Na njenom su pročelju grbovi mletačkih plemićkih obitelji koje su vladale Dalmacijom u 17. stoljeću, a na sjevernoj kuli mletački lav sv. Marka.
Kako morem oko Vira prolazi nekoliko važnih pomorskih putova, Vir je bio idealno mjesto za gradnju svjetionika. Svjetionik na Viru sagrađen je 1881. godine na jugozapadnom dijelu otoka. Jedan je od većih svjetionika na hrvatskoj obali, a danas se smatra spomenikom kulture. Nedavno mu je primarnoj funkciji dodana i turistička, te gosti u njemu mogu naći ekskluzivni smještaj najviše kategorije. Svjetionik još uvijek obavlja i svoju primarnu funkciju. Donedavno je u njemu bila stalna posada, a danas je automatiziran.
Početkom 20. stoljeća razina mora već se toliko podigla da se na Vir može prijeći tek kada je more na najnižoj razini u vrijeme oseke. No, niti u vrijeme plime Privlački gaz nije dovoljno dubok da bi se njime moglo sigurno ploviti čak i s malim čamcem. Stoga se 1904. godine počinje s produbljivanjem Gaza, koje će biti dovršeno 1912. godine i tek tada Vir postaje definitivno otok. Godine 1976. ponovo je povezan s kopnom mostom preko Privlačkog gaza, a danas se još jednom planira produbljivanje i proširivanje Gaza, kako bi se njime olakšala plovidba.
Poslije drugog svjetskog rata Vir doživljava ekspanziju stanovništva. Pedesetih godina izvjestan broj Virana migrira u inozemstvo. Šezdesetih godina život na otoku se potpuno mijenja. Mladi odlaze na školovanje izvan mjesta. Mlađe obitelji se iseljavaju, uglavnom u Rijeku i Zadar. Veliki broj pomoraca ostaje u SAD-u. Na otoku ostaju živjeti uglavnom žene pomoraca s djecom i pretežito stariji. Zemlja se zapušta, obrađuju se vinogradi i vrtovi, smanjuje se stočni fond.
“Most života”
“U posljednji tren” dolazi do izgradnje mosta kopno – Vir preko Gaza, tada s pravom nazvan “Most života”. od njegovog puštanja u promet 1976. godine počinje novo razdoblje otoka.

Translate »